Početak
Vaše pričeIzdaja
Izdaja
Autor: dince
Kategorija: Vaše priče
Objavljeno: 13-09-2009 u 15:08
Broj čitanja: 436
Broj aplauza: 29 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)
Zabljesnulo je u daljini i ostalo je negdje među uspomenama. Još mogu čuti vrisak i tupu bol u grudima kad pomislim na taj prizor. Njih dvoje, ona nekada i negdje daleko u prošlosti topal oslonac i čvrsta ruka da mi pomogne u odagnanju njega i osjećanja posvećenim njemu, a on vrh kojem nisam mogla pronaći kraj. Kroz zastor suznih očiju vidim jedno, jer više nisu dvoje. Spojeni kao dvije usne kada nijeme postanu. Gledala sam preneraženo i izgubila pojam prostora i vremena. Ne, nije moguće. Nejasno kroz polutamu provlačile su se ruke jada i grozničavog bola spremne da me snažno zdrobe. Ja sam poluživa zurila u prazno i čekala da me neko prodrma i probudi me, jer to nije djelovalo kao java. Mislila sam da sanjam, od čega umre i strah i san. Ali, ne bilo je kako je bilo. Doista sam dobro vidjela. Zatreperila je sva moja snaga, zagrizla sam usnu, a suze su kanule na zgrčene dlanove. Noge su klonule kao da ih je snažan udarac polomio. I više nisam stajala. Onda sam osjetila grozan bol u trbuhu, od kojeg sam vrisnula, tako glasno da sam nadjačala zvuk njihovih misli. Ali, bila sam dovoljno daleko da me ne primjete te pogane i pokvarene oči. Iz moga srca provalila je snaga, koja ne može biti ljudskog roda. Noge su prestale drhtati i ispravile su se, oči su sada jasno vidjele, a u ušima je odjekivalo jako i upozoravalo na dolazeće. Značilo je samo jedno, da sam srušila njegov tron i osvojila njegov vrh. Više to nije bila njegova pobjeda, već moja. Negdje kao kroz maglu nazirem kako će moliti ili pošteno platiti za bol kojom mi je čistu krv zarazio. Sada je svjestan da onaj vrisak što im se, kako su mislili, priviđao bio moj glas. To nije zvučalo kao glas srdžbe, više se činio kao zvuk nedužne životinje koju spremaju za objed. Rođena snaga u mojim rukama postala je njegova prijetnja, i rado bi mi je oduzeo. Međutim, ono što je pred mojim očima zaplesalo jedne mirne noći postalo je moj izvor moći. Nanovo se vraćaju kako bih ih vidjela. Ali, moje su oči postale slijepe za njihove duše nečiste. Samo je prvi put zaboljelo, sada više i ne osjećam ni treptaj kada ih sretnem. Ona bi voljela moj lik izbrisati mu iz očiju, i postati njegovom robinjom. A on bi htio da svojim ljubovanjem uništi mi sne. Poznajem im svaki korak, a još uvijek me proganjaju svojom pojavom. Znam, ne žele da imam mira i da moje oči vlaži tužni pogled, a srce da prsne od bola. Ne, više nikada neće biti onako kao nekada. Jer ja više nisam ista, postala sam jaka i naučila sam kako činiti i kako postupati sa ljudima. Naučila sam se držati onoga što jedan Don kaže: „ Najbolje je kada prijatelj podcjeni tvoje sposobnosti, a neprijatelj precjeni tvoje mane!“. Postala sam dovoljno pametna ili nepovjerljiva da znam kome i kako, te zašto postaviti granice pristupa. Najjači prolaze sami i kroz oluje i kroz mećave, a slabi traže skloništa gdje će svoje sebične duše sakriti. Možda nekada, ako se nađe neko ko će biti kao i ja uspije srušiti ovu barikadu što je postala jača protiv moje volje.
- Verzija za štampanje
- Pošaljite putem E-maila
- Upišite komentar
- Sačuvajte u favorite (za članove)
Komentari
Trenutno nema upisanih komentara.