Njegov pakao

Autor: dince
Kategorija: Vaša razmišljanja
Objavljeno: 13-09-2009 u 15:06
Broj citanja: 794
Broj aplauza: 59 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)

Presutjeti cu ovu tugu. I ovoga puta cu zaista pobjeci od sebe. Niko nece znati sta cu zaboraviti. Ostala bih da mi nisu kazali istinu, a ona je smrtonosna i hladna. I odakle da sada crpim snagu, koja mi treba da se pokrenem. Poludjeti cu samo da ti ne budem blizu, jer si od danas zabranjeni grad. Opijum, kojI ne smijem probati. Ti si miris tih i njezan, koji vodi stranim putevim, putevima koji su nejasni i mracni. Tamom su tvoje oci presvucene, jer vise nisu u stanju da gledaju svijet oko sebe. Kada su postale takvima, ko im je iskrivio njihov put? Zasto si pokusao to da sakrijes od mene? Zar si mislio da to ne mogu znati, da to necu osjetiti? A osjetila sam u tvojem koraku i osmjehu. Osjetila sam maglu iza koje se krijes, a neces moci da se skrijes dok ne prestanes postojati. Ako te drugi budu vodili preko poljana prekrivenih mrazom dusa ce ti biti izgubljena na toj ledini. Zar mislis da si nasao sebi srecu u toj lijepo upakovanoj, a unutra truhloj i bezdusnoj kutiji pakla? Mislis li da ce te uvijek vuci za rukav drugi, da ti nikada neces isto dozivjeti? Gdje je tvoja misao jasna i cista? Znam da nisi zao, niti pokvaren, ali ucinio si da losim postanes i da te tudje ruke nahode da podjes tamo gdje nisi smio. Znam da ima u tebi nesto zbog cega bih mogla prevrnuti cijeli svijet da te nadjem takvog, ali cistog. Ovakvog te ne smijem ni pogledati. Tvoje oci, u njima sam sve vidjela i procitala sam ono sto nisi htio da sam kazes. Nisi smio, trebao si znati da cu jednog dana da se rodim i ja. Ja, koja bi te mogla voljeti i braniti i kada te svi drugi gaze i pljuju. I evo sada bih svoj zivot pokvarila kada bih mogla tvoj popraviti, ne bih oklijevala. Vidim ti po hodu da nemas snage, da nemas nade ni volje, znam da neces moci od sebe da pobjegnes. Kreces se po istom dijelu plocnika i mislis da si vec daleko, a mekeo nisi od dana kada si poceo da se unistavas. Postao si zombi, kojem nece nista znaciti ni ove moje rijeci ni ovo sto je steglo grlo i ispralo oci. Mogla bih oci tvoje gledati kao da su moje, ali ne smijem da ih gledam. Jer prestati cu i ja da gledam pravo, zato cu pred tobom da zazmirim. Nemoj se stidjeti ako zaplacem sklopljenih ociju, nemoj ni glavu okrenuti. Znam da nam nema spasa, tebi jer se gubis u zabludam svojim, a meni jer te gledam kako lutas i ne znas vise kuda da podjes. Neka ti pomogne Milosrdni, neka te spasi od tebe samog!!

Komentari

Upis komentara

Potpišite se kao:



Upišite riječ test ovdje
Ovaj kontrolni tekst je uveden da bi spriječili spam programe da automatski upisuju nepotrebne reklame.

Vaša razmišljanja :: Gore