Početak
Vaša razmišljanjaVrtlog
Vrtlog
Autor: dince
Kategorija: Vaša razmišljanja
Objavljeno: 13-09-2009 u 01:15
Broj citanja: 401
Broj aplauza: 43 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)
Ono jutro koje osvane prazno i nijemo, obuzme razum i djela nastaju prisilno. Pred ocima se pojavi samo bijeli prozirni plast, kroz koji se sve cini mrtvim. Kroz usi se provuce zvuk zebnje i jada, od kojeg pozelim da zagrlim samu sebe. Izgube se radosti negdje kod proslosti, a mucnina i gorcina pocnu da bivaju u sadasnjosti. Jesam li kriva ja sto danas nema nikoga da mi razbije ovo zvono pod kojim sam? Ovo zvono tuge i bola nejasnoga, a jakoga. Ona misao koja nastupi odmah po budjenju, sto ima miris neugode, a priziv suza. I kada te suhe suze krenu preko lica, a prsti se pokupe u izraz mrznje, nesto pocne da topi taj led kojim sam opkovana. Jedno ucini da drugo nastupi poslije njega. I kad krene to bjesnilo, moj dan prestaje da postoji, nema vise ni mene niti mojih nada. Ako jednom uletis u takav vrtlog, nemoj da pokusavas da se spasis, jer neces uspjeti. Bilo sta da ucinis sve ti se vrati. I opet tebe boli, jer tebi je i namjenjen. Nemoj da molis, vec pusti da te nosi, neka nosi. I kad stane, nemoj ti bjezati od njega, ako krenes sustici ce te i opet iz pocetka.. Ostani tu gdje te baci, neka misli da je pobjednikom postao, a ti gubitnikom ostao. Nemoj, nista ciniti cime ces sebe unistiti. No, ne brini! Jaci je on od tebe, ali nije i od nje. Ona ce njega baciti u svoj vrtlog, a ti ces tad moci gledati i ako pozelis nasmijati se. Stici ce ga njegovo ludilo, i pozeljet ce da nikada nije ni bilo toliko silan, jer ga je njegova snaga i unistila.
- Verzija za štampanje
- Pošaljite putem E-maila
- Upišite komentar
- Sacuvajte u favorite (za clanove)
Komentari
Trenutno nema upisanih komentara.