Početak
Vaše pričeLutanja
Lutanja
Autor: Kal_El
Kategorija: Vaše priče
Objavljeno: 13-07-2009 u 18:15
Broj citanja: 440
Broj aplauza: 49 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)
Svjestan njenog pogleda, odlazi odmjerenim korakom. Zaokupljen svojom misijom ne primjećuje tekućinu kako se razlijeva iz bočice u njegovoj ruci. Zastaje, osupnut svojim propustom. Zavrćući čep, suspreže bijes u nadi da se nije razotkrio. On, koji do tančina razrađuje svaki detalj, u profesionalnom štihu, ne trpi propuste. Posjetio ju je nenajavljen, tražeći oduševljenje na njenom licu, a ne nalazi ništa novo. Ni traga nema nervozi, dok se njemu želudac nekontrolirano stišće.
Tražio je način kako da nadvisi tu nijemu otmjenost, nedokučivu blagost kojom ga obasipa, ugađajući mu u svemu. Kad pretjera s vječitim buntom koji pred njom demonstrira, gleda ga sa suosjećanjem, kao da ga pogledom želi staviti pod svoje okrilje. Naizgled nadohvat ruke, to mjesto gdje je potajno želio zaroniti zauvijek, činilo mu se jednako nedostupno kao i zvijezde u vedroj ljetnoj noći. Ni po čemu nije htio sličiti onima koji su je neumorno i besramno oblijetali, a koje je tako silno prezirao. Pokušao ju je privući osornošću i nezainteresiranošću, a to njegovo intezivno neraspoloženje izazvalo je u njoj sažaljenje i to ga je dovodilo do ludila. Stoga je došao danas tako uglađen, s namjerom opstruirati ju.
Gledala ga je kako ulazi, dotjeran do tančina. Uobičajeno za njega, rekla bi. Više ju ništa ne može iznenaditi, kad je on u pitanju, pa ni neobično suzdržano ponašanje u ovom trenu. Kao da se premišljao u pogledu svoga dolaska i sad kad je već tu. Zna jedino da se neće dugo zadržati i upija cijelim bićem te rijetke trenutke. Dok bude odlazio, opet će se u nju sliti svi nemiri i bol će ubrzo podivljati.
Tu, sad već rutinu, ovaj puta će presjeći njegova sitna nesmotrenost. Nasmija se gledajući kako se tekućina izlijeva, ostavljajući trag na asfaltu, sve dok on ljutito i s očitom nevjericom ne prekide taj izdajnički čin. Spoznaja da on nešto snuje ju zabljesnu i odgodi tugu. Tek sad pomisli na njegove riječi za kratkog posjeta: -Mrzim kad netko ne zna šta želi. Mislim, ne znam ni ja šta želim, ali znam šta ne želim. Aludirao je na nju, nesvjestan da ni primisli kod nje nema o tome. -Što tebe muči? -Ma ništa, pričam bezveze. Skupio je stvari i otišao, po tko zna koji put je ostavljajući da razmišlja o njegovim motivima. Ona nije ta koja ne zna što želi. O kome li je govorio? Još jednom ostavlja prazninu u njoj, ali i bolnu pomisao da se negdje neuspješno bori za naklonost neke žene. Više od ičega bi ga voljela vidjeti sretnog, pa makar i s drugom...samo da ga gleda...
- Verzija za štampanje
- Pošaljite putem E-maila
- Upišite komentar
- Sacuvajte u favorite (za clanove)
Komentari
Trenutno nema upisanih komentara.