Početak>Vaša razmišljanja>Za nekog koga više nema

Za nekog koga više nema

Autor: bymyway
Kategorija: Vaša razmišljanja
Objavljeno: 12-07-2009 u 20:45
Broj citanja: 690
Broj aplauza: 68 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)

Nisam nesretna što te više nemam, sretna sam što sam te uopće imala... I čak da je to bio samo tren, da sam te imala svega par minuta u životu, vjerujem da bi bilo dovoljno da preneseš svoju ljubav na mene, da ostaviš trag zauvijek

Nema na svijetu jasnije činjenice od rađanja i smrti. Oboje je tako neumitno, rađamo se i umiremo.
A opet, nema većeg šoka, nema veće tuge, nema veće i iskrenije suze nego kad saznamo da je netko nama drag umro.Spoznaja da ga nikada više nećemo vidjeti, nikada više čuti ni osjetiti, često je neutješna.Ali ja na to pokušavam gledati ovako,..:

MOJOJ MAJCI

Mnogi se, vjerujem čude, što nisam naricala, što nisam klela život i sudbinu zbog koje te više nema kraj mene..možda sam bila premala za to, a možda baš zato što sam bila mala, bila sam lišena gorčine života, zatrovanih misli zbog kojih svaki događaj doživljavamo bijesom na koga ili čega...

Zahvalna sam svim srcem što si mi Ti bila majka, sa svim svojim manama, zbog njih sam te još više voljela, sa svim svojim vrlinama, zbog njih sam te cjenila.Zahvalna sam Ti, draga mama, i ponavljam i danas svojoj djeci Tvoje riječi - svi su ljudi isti, voli svakoga bezuvjetno i uživaj u malim stvarima...i biti ćeš, zlato, sretna.
Zahvalna sam Ti majko, na poljupcu ujutro dok si mislila da spavam, nježno da me ne probudiš.Zahvalna sam Ti na onoj traki za kosu koju si cijelu noć plela za mene, jer sam izgubila staru.
Nisam nesretna što te više nemam, sretna sam što sam te uopće imala!!!
I čak da je to bio samo tren, da sam te imala svega par minuta u životu, vjerujem da bi bilo dovoljno da preneseš svoju ljubav na mene, da ostaviš trag zauvijek. Jer kad te netko voli, kad nekog voliš, ne postoji vrijeme, ne postoji mjesto ni dimenzije, ...isto kao dragi, pravi prijatelji; ne moramo ih uvijek vidjeti da bi znali da su uvijek tu negdje za nas.
Tako, draga Majko, budi ponosna, jer dala si svome djetetu srce koje zna voljeti, koje vjeruje u ljubav, koje se zna radovati malim stvarima i biti sretno. I znam da i Tebe raduje kad me gledaš nasmješenu, znam da te raduje što te se sjećem s osmijehom a ne sa suzom.

Jer zaista, gdje mi je razlog za plakanje, ta koliku sam sreću imala kad sam Tebe za majku dobila!!!

I SADA JOŠ PAR RIJEČI ZA SVE NAS KOJI SMO JOŠ TU

Često odgađamo posjet prijatelju, jer nemamo vremena, mora se raditi...
Često se naljutimo, pa izustimo ružnu riječ, jer pa šta, imamo pravo na to!!!

Često smo mrzovoljni, pa jedva da pozdravimo susjeda na ulici. Jer loš nam je dan, pa šta...!!!
Često ne kažemo - oprosti, još češće ne kažemo - volim te, nedostaješ mi,..ne govorimo - lijepo izgledaš danas, ..prešutimo lijepe riječi, govorimo ružne...jer smo preponosni, jer je to cool, jer ne znam kakva sve opravdanja ne nalazimo.
A onda jednog dana, kažu - nema više susjeda,..nema više tvog dalekog prijatelja, ...i onda bi im rekli sve to zašto smo bili preponosni, onda nam je žeo i nejasno kako nismo našli vremena za posjetiti prijatelja i reći mu jednostavno - toliko te volim najdraži moj prijatelju!

I sad bi rekli i nedostaješ mi i oprosti, molim te, ..jer sad tek vidimo koliko je nepotreban taj ponos, koliko treba cjeniti te male stvari u životu, koliko malo vremena imamo i da ga nikako ne smijemo trošiti na ljutnju, ponos, bahatost....svaki tren koji imamo potrošimo na ljubav, začinimo cijeli život ljubavlju i onda i kad najdraži odu, veliki dio njih ostati će u našim srcima, tako da ustvari zauvijek ostajemo zajedno....tu negdje..

Komentari

Upis komentara

Potpišite se kao:



Upišite riječ test ovdje
Ovaj kontrolni tekst je uveden da bi spriječili spam programe da automatski upisuju nepotrebne reklame.

Vaša razmišljanja :: Gore