Ona
Autor: Kal_El
Kategorija: Vaše priče
Objavljeno: 22-06-2009 u 14:38
Broj citanja: 434
Broj aplauza: 53 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)
Odgurnu vrata i izađe iz zgrade te se sjuri niz stepenice. Gledajući predase smišljeno zapošljava um uvjeravajući se da je samo puka navika pogledavanje u tamno staklo fasade suprotne zgrade u namjeri da primjeti njene obrise na mjestu koje mu se urezalo u sjećanje. Godinama je to rutinski činio. Postao je toga svjestan tek kad je prekinuo svaku vezu s njom. Blago je reći da je način na koji je to učinio bio neprimjeren, ali za njega je bio jedini efikasan. Znao je, povrijedi li je onako ponosnu i divnu, od srama nikad više neće dotaknuti u njen život, a ona će nestati uvjerena da on tako želi.
Prilazeći automobilu gotovo čuje divlje otkucaje u grudima koji otkrivaju njegov napor. Inat ovlada njim. Srce, šta je to? Samo pumpa koja tjera krv u mozak, što mu ne daje pravo da se miješa u njegove odluke. Da je srce imalo pameti nikada ne bi nju izabralo i ponašalo se kao da druge ne postoje. I evo ga opet kako širi otrov žilama, da mu pamet pomuti. Otkud mu snage i smjelosti nakon svega?! Stisnu gas i pojuri dobro poznatim putem, ne bi li u jurnjavi izbrisao njeno lice iz svojih misli. Kao da prolazi kroz minsko polje, tako doživljava svoju svakodnevnu borbu. Sebično vjeruje da ona nikad neće prestati misliti na njega, kao što je dala naslutiti u svojim riječima ili, ako ni zbog čega, onda preispitujući njegove postupke. Nasmija se zlurado svojoj igri. Nikad joj nije uputio niti jednu emotivnu riječ. Svaka rečenica bila je dobro odmjerena, prije nego bi ju izgovorio. A kada bi ga osjećaji toliko preplavili da nije mogao njima vladati, ili je bio nijem kao riba u strahu da neku ludost ne prozbori, kao što mu se jednom desilo, ili bi bježao što dalje od nje ostavljajući iza sebe onaj njen pronicljivi pogled. Nikad ni od čega nije strahovao kao od tog pogleda i zakleo bi se da mu čita misli. O, volio je on taj pogled, te oči koje su je izdizale iznad ljudske vrste koju je tako rado kritizirao, pa i prezirao. Što sve nije činio da je obezvrijedi, da pokori tu njenu odvažnost, pokoleba taj nesalomljivi karakter. Sve, sve da se spasi, ne obazirući se na bol koju joj nanosi, tugu koja naočigled raste u njenim očima.
I gdje je sad? Ostavljajući nju, postavio si je samo jedan cilj-zaboraviti je što prije, kako god. Sada, gledajući sve s odmakom, zna da ima stvari koje ne možemo spriječiti, ne možemo ih promijeniti i jednostavno ne možemo na njih nikako utjecati. Umorio se od bježanja, besmislene borbe sa samim sobom, koja mu je priuštila pregršt gorčine. Izmigolji iz prometa i zaokrenu usporavajući na parkiralište iza zgrade u kojoj je provodio većinu dana radeći posao koji je zahtijevao svu njegovu koncentraciju i sposobnost. Nije prihvaćao ništa manje zahtjevno, niti išta manje rezultate od najboljih. U stvarnom životu, dok su se još družili, nikada joj nije otkrio ni jedan detalj o tome što radi, ali u virtualnom stvar je bila znatno drugačija. Svi uspjesi, sve zasluge koje su mu pripale, išle su njoj na dar. Za nju je bio najbolji. Njeno oduševljenje, kako se propinje na prste i ovija ruke oko njegovog vrata, spuštajući meki poljubac na njegov obraz, ma kakva su se priznanja mogla s tim mjeriti. Samo ona u njemu budi nadčovjeka.
Samo da je mogla biti njegova, on bi okrenuo svijet s lakoćom, usmjerio tu masu podložnu manipulaciji za opću dobrobit.
Postade mu u trenu jasno da je svako opiranje isprazno. Ma gdje bila, ona je za njega sveprisutna. Strese se, izlazeći iz auta, odjednom osjećajući potrebu da se oslobodi svih loših sjećanja, svih gluposti koje je činio da preboli ženu koju cijelim bićem voli. Pa što ako nije njegova i što nikad neće biti. U svom svijetu otkrit će joj sve i biti sretan s njom.
Diže glavu i protegnu korak, konačno osjećajući zadovoljstvo. Mogao bi danas napraviti kakav podvig, a ona će se opet ponositi njim.
- Verzija za štampanje
- Pošaljite putem E-maila
- Upišite komentar
- Sacuvajte u favorite (za clanove)
Komentari
Trenutno nema upisanih komentara.