Početak
Vaša poezijaDijete u meni
Dijete u meni
Autor: novo_lice
Kategorija: Vaša poezija
Objavljeno: 30-05-2009 u 01:50
Broj citanja: 904
Broj aplauza: 39 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)
Ja sam te zavoljela,
nenadano, nespremno,
srca ranjivog kao novorođenče,
u noćima ukočenog htijenja,
između stvarnosti i iluzije.
Jeste. Lijepo je to,
voljeti te nije teško;
tvoje osmijehe,
i nevinost misli,
i čiste obraze,
i mušku nježnost.
Zavoljela sam grudvanje po noći,
stajanje na raskrsnici
i polusatno pozdravljanje,
tvoj poljubac u čelo
i snažan zagrljaj
uz grebanje brade.
I sve je bilo istinski bezbrižno.
A onda si počeo da pričaš
o budućnosti,
i zatražio od mene
pristanak na vječnost,
tvoj boravak u meni,
obećanje da ne odem
ma šta da se desi.
Bilo je kao
padanje u provaliju
sa nepoznatim strahom
od odrastanja, ozbiljnosti,
a ja još djevojčica,
ista ona od prije 10 godina
kad smo se prvi put sreli.
Istina,
život nije što je bio,
nisu ni ljudi,
nije ni misao.
Prepao si dijete u meni.
Ono koje svijet boji u rozo,
zaplače na svaku sitnicu,
raduje se čokoladi,
gleda crtane filmove,
piše ovaj tekst
olovkom sa lepršavim perjem.
Meni su govorili da nigdje
zakasniti ne mogu
i dovoljno ću vremena imati
da budem "velika".
A ja neću!
Djeca ne znaju za prevaru,
izdaju,
i nemaju foldere o drugima
ispunjene kojekakvim pričama
od ovog i onog.
Ona nemaju predrasude,
ne traže ništa.
Zato su im srca uvijek otvorena.
Pusti da budemo djeca,
zajedno,
ja ne želim da odrastem.
- Verzija za štampanje
- Pošaljite putem E-maila
- Upišite komentar
- Sacuvajte u favorite (za clanove)
Komentari
- Put svijesti
Kad bi se malo mogli vratiti u ta vremena. Makar na jedan dan :)
16-06-2009 09:17 - novo_lice
upravo tako !
mislim da je u tome najveca ironija zivota
12-06-2009 17:35 - Put svijesti
Kako smo samo bili slobodni kad smo bili djeca, a tada nismo ni bili svjesni toga.
09-06-2009 09:54