O novcu

Autor: novo_lice
Kategorija: Vaša razmišljanja
Objavljeno: 24-05-2009 u 01:37
Broj citanja: 662
Broj aplauza: 48 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)

U ekonomskoj literaturi, novac se definiše kao općeprihvaćeno, zakonsko i definitivnno sredstvo plaćanja. Jedna od njegovih osnovnih funkcija je tzv. Mjera vrijednosti.
Ali nije samo ekonomija ta koja sve nastoji da izmjeri količinom novca. Odavno je to postao cilj i zadatak modernog društva. Pogledajmo samo životne težnje ljudi; fakultet se završava kako bi se obezbijedio bolji posao, u prevodu više novca; na posao se ide jer je plata jedini motivacioni faktor. Nezadovoljni smo jer nemamo finansijskih sredstava da si priuštimo onu predivnu ljubičastu majicu iz izloga, ili neko bolje auto od onog koje imamo. Ne zbogugođaja, već da nas drugi vide. Postavljam pitanje; i šta bude nakon što nas vide? Koja je tu naša korist? I kako uopšte definisati korist?
Neću reći da novac nije bitan, nasuprot. Pogledajte one koji nemaju novaca za hrane, njima je itekako bitan. Dakle, mišljenja sam da je finansijski aspekt života potreban za normalan tok i treba mu posvetiti respektivnu pažnju. Ali, koja je to suma novca kod koje smo u stanju reći Stop? Bojim se da ta granica ne postoji. Toliko smo se zaljubili u novac da njime danas možemo kupiti sve, ali baš sve. Neki bi sad vjerovatno rekli *ne može se ljubav kupiti*. Uozbiljimo se. Kad ja nekom momku kažem kako volim slušati Balaševića, a nisam kupila njegov posljednji album, on će otići i kupiti mi, a ja? Pomislit ću kako je on divan i pažljiv, kako misli na mene, stalo mu je, kako se ne zaljubiti? I eto ga, kupio me. Kupio je moju ljubav jednim cd-om, koji je kao mnogo više od obične plastike. A zašto? Jer gledamo namjeru. Svidjeti mi se, to je bila namjera momka iz priče. Ali šta je sa onim drugim momkom koji nije imao novaca da mi kupi taj cd? Kako će mi on pokazati svoju namjeru? Pretežno su njihove namjere daleko iskrenije. Moderni svijet nas tjera da volimo ono što ne bismo trebali, pa uzalud patimo. Gledam mnoge ljude, na svakodnevnom putu do kuće; umorna lica, spušteni pogledi, prosječna tuga standardnog karaktera. Jesu li oni mogli kupiti sreću? I koliko je novca potrebno da kupite vječno zadovoljstvo? Ne kažem da se novcem ne može kupiti zadovoljstvo. Svaki put kad kupim knjigu koja me zanima, s njom sam kupila i zadovoljstvo njenog čitanja i onoga što će mi ostati u sjećanju, što će mi olakšati da razumijem, i pomoći za bolji život. Poenta nije u tome koliko zadovoljstvo može da traje, poenta je u činjenici da će jednog dana zasigurno prestati.
Kaže jedan meni od najvecih ucitelja zivota u jednom svom predavanju: Ama neću da volim nešto za što znam da ću jednog dana morati da se rastanem s tim.
Nama ne treba zadovoljstvo koje će jednog dana reći *ej ja te ostavljam našla sam drugog momka* ili *vaš rezervoar za gorivo je prazan*. To nije zadovoljstvo. To je samo put, način da stignemo do onog pravog zadovoljstva. Takvo će nam uvijek, u svakom trenutku, biti zvijezda vodilja I izvor iz kojeg crpimo snagu.
Znate koji je najveći apsurd u pogledu novca? Što, i oni koji ga imaju, ili ga nisu imali pa sad imaju, nisu sretni. Misle da bi, sa više novca, vjerovatno bili sretniji. I sve snage usmjere na taj cilj, jer u suštini svi želimo lijep život, i, kad ga postignu, shvate kako to *nije ono što su mislili*. I svaki put iznova. Ja još nisam srela nekoga ko je novcem kupio svu svoju sreću.

Komentari

Upis komentara

Potpišite se kao:



Upišite riječ test ovdje
Ovaj kontrolni tekst je uveden da bi spriječili spam programe da automatski upisuju nepotrebne reklame.

Vaša razmišljanja :: Gore