Tajna

Autor: Kal_El
Kategorija: Vaše priče
Objavljeno: 03-05-2009 u 14:42
Broj citanja: 671
Broj aplauza: 63 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)

S nevjericom shvati da su vrata otključana. Kasneći na posao samo ih je pritvorio. Začudi je splet neobičnih okolnosti zbog kojih se našla na njegovom terenu upravo sada. Znala je da ne smije gubiti ni trena, pa požuri unutra. Uđe prepuna znatiželje, pogledom obuhvaćajući prostoriju u kojoj se nađe. Nema pregradnih zidova, samo namještaj. Najprije priđe krevetu i sjedne na rub. Dotaknu dlanom postelju u kojoj je do maločas spavao, još je bila topla od njegova tijela. Poželje leći u nju, obuzeta čežnjom, ali se predomisli. Na polici pokraj ugleda cigarete i punjač za mobitel. U žurbi ih je zaboravio. Uze ih u ruku želeći dotaknuti nešto njegovo i brzo produži na drugi kraj sobe do malog stolića. Primjeti usku srebrnu aktovku i podiže je. Ispod osta mjesto neprekriveno prašinom. Još malo zastade promišljajući, odmjeravajući stvari koje su činile njegovu svakodnevicu. Odjednom joj se upali alarm, poznati stisak u prsima upozori je na opasnost; bio je nepogrešiv. Brzo ispusti aktovku na mjesto gdje je bila i vrati se do kreveta pogađajući otkud je uzela punjač i cigarete te i njih ostavi i žurno krenu ka izlazu. Pokretna vrata ju zavrtiše prema van i ulovi ga pogledom kako istovremeno ulazi na sporedna. Izgledao je upravo kako ga je zamišljala godinama, skroz kratko podšišan s dvodnevnom bradicom, košulja, hlače na peglu. Prvi put postade svjesna da je i zgodan. Učini joj se da ju dotaknu krajičkom oka i stisak u prsima se pojača. Sklopi oči na tren, braneći se od siline emocija koje ju obuzeše. Zastade iza zida dok joj ne nestade iz vidokruga i pričeka. Ubrzo se vraćao, gibak, prpošan, samouvjeren. Oblačeći sako u hodu sjuri se niz stepenice ka parkiralištu, ubaci aktovku na zadnje sjedalo automobila, sjedne za volan i odjuri. Ona duboko udahnu, a onda krenu dalje prožeta osjećajem uznemirenosti. Od uzburkanih misli ne osjeća vlastito tijelo, ne čuje lupkanje potpetica po asfaltu. Ne postoji ništa osim njegovog lica, mladog i starog istovremeno, kao da su se vremena ispremiješala na njemu. U trenu je dječak i starac. Njegov pogled je zavarava, ali ga i razotkriva, vodeći je kroz stoljeća i budi sjećanja.
Znakovitost proteklog događaja izmili na površinu, a onda čudesno zasja. Sada je bitno za oboje, osmjehnu se trijumfujući. Zazvoniše potpetice, začu se pjev ptica, probudi se svijet oko nje. Danas će se suočiti s njim, pa neka igra oživi.

Komentari

Upis komentara

Potpišite se kao:



Upišite riječ test ovdje
Ovaj kontrolni tekst je uveden da bi spriječili spam programe da automatski upisuju nepotrebne reklame.

Vaše priče :: Gore