Početak
Vaše pričeI poslije kraja
I poslije kraja
Autor: Kal_El
Kategorija: Vaše priče
Objavljeno: 06-03-2009 u 13:21
Broj citanja: 1939
Broj aplauza: 62 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)
Život teče dalje za nju, kao i za njega. Sad je mirnija. Zna, učinila je sve što su joj okolnosti dozvoljavale i miri se s njegovom nezainteresiranošću, odlukom da neće počinjati ništa s njom čemu ne vidi budućnost kakvu priželjkuje. Nije mogao podnijeti pomisao da živi s tuđim prijezirom. Rijetki bi shvatili tu njegovu zaluđenost njom, a među njima nisu bili njemu najvažniji ljudi, razmišljao je nebrojeno puta. Koliko god bi odvagnjivao, dok mu je bila daleko, ona je gubila. Nije joj u prilog išla ni ta njegova nesnosna žudnja. To mu je samo jasnije bilo da je mora držati što dalje od sebe. Da je ikad bila uz njega kad je to najviše želio, znao je dobro da je se više ne bi mogao odreći. Nije shvaćao tu svoju opsesiju, ali nije mogao protiv nje. Odluka je bila čvrsta: sad kad mu je predbacila da nije korektan prema "majci njene djece", a "tobože ga grize savjest zbog njih dok mašta o njoj", skroz ga je ražestila. Ona je poznavala taj jedinstveni način kako ga pogoditi tamo gdje najviše boli. Vična tome znala ga je bezbroj puta dovesti do ludila. I odgovarao joj je onako kako je jedino znao, nije odgovarao. Izdaja najobičnija; to je bilo to za nju. Nazirala je u tome previše kukavičluka i to ju je još više boljelo. On je znao da je inteligentna, a opet se nadao da neće prozrijeti srž njegovog postupka. Njoj je sve, baš sve bilo jasno. Dugo je čekala da smogne snage i ostavi ga gdje je bio, daleko od nje. Dok mu je slala u retke pretočenu svoju ljubav, patnju i nadu, zamotane u celofan riječi i nije dobijala čak ni odbijanje, gledala je kako gazi prelijepe cvijetne vrtove njene duše. Kako je samo voljela tog čovjeka, a on nije smatrao za shodno niti da ju ostavi da ga u miru preboli. Šutnja, povratak, šutnja... Prezirala je tu riječ, to ništa, koje je otkrivalo više i od riječi i od samog djela-nedjela, kako ga je nazivala.
Prekrasno, nisi ti kriva, filozofirati... bezbroj riječi su joj odzvanjale u glavi glasom kojeg je zavoljela. Željela je samo njega slušati.
Još je osjećala pogled kojim ju slijedi, toplinu njegove ljubavi. Kako je mogao odreći je se?! Ali neka pokuša, što god, neka traži, neka živi život punim plućima, neće ga sputavati... samo neka bude sretan. Oslobađa ga svake krivnje zbog nesmotrenosti kojom joj je nanosio bol. Nije kriv. S nježnošću gleda na njegovu aroganciju, prisjećajući se koliko puta ga je gledala plahog i osjetljivog. Brižno je čuvala te sjene njegove duše razotkrivene pred njom, kako se uvlače u nju i ona postaje dio njih. Ispremiješani, gledajući se samo, bili su jedno i onaj zrak među njima, gust i vreo, sve je postajalo cjelina, neraskidiva. I kako od svog srca da traži da ga preboli? Za njih bi i jedan život bio premalo...
- Verzija za štampanje
- Pošaljite putem E-maila
- Upišite komentar
- Sacuvajte u favorite (za clanove)
Komentari
Trenutno nema upisanih komentara.