Početak
Vaše pričeBijeg
Bijeg
Autor: Kal_El
Kategorija: Vaše priče
Objavljeno: 29-12-2008 u 11:59
Broj citanja: 634
Broj aplauza: 46 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)
Provest će noć u košmaru. Ujutro zna samo jedno, mora otići što dalje, najbolje na drugi kraj svijeta. Tako će i učiniti. Po tko zna koji put zahvaljue dinamici svoga posla koja mu daje mogućnosti za manevriranje, u ovom slučaju toliko potreban put. Šest mjeseci bi trebalo biti dovoljno da konsolidira redove i oporavi se. Sretne li je po povratku slučajno, moći će to hladno podnijeti. Gasi sve veze i odlazi.
Bol ga razdire u prvim danima dok se privikava na vremensku razliku, drukčiji tempo života i činjenicu da je doista na drugom kraju svijeta u nužnom izbjeglištvu. Još se budi s prvom pomisli na nju i zaspiva tako. Pokušava to izbjeći. Luta ulicama, zalazi u barove i uhvati se u čudu kako pogledom traži njeno lice iako zna da ju je ostavio u domovini. Ni jednom riječju joj se nije javio, samo je pobjegao, bezglavo tražeći spas u tuđini. Mora uspjeti, drugi način nije mogao smisliti. Nakon pet mjeseci u mailovima nalazi njen. Zuri u adresu, gotovo obriše bez otvranja, a onda se predomisli. Nervozno pripaljuje cigaretu. Pokušava pogoditi što mu piše nakon toliko vremena. Neće ga ni čitati, nevažno je... važno je samo da nije izdržala bez njega. To ga je zadovoljilo u prvi mah, ali nakon nekoliko dana morao je pogledati. Tjeskoba ga stišće u grudima, guši pred neizvjesnošću i dok čita u jednom dahu, ne može obuzdati ljutnju i tugu i nemoć. Riječju mu se prepušta, uvlači pod kožu suvereno vladajući svakom njegovom porom, kaže, prihvaća njegovu nezaintersiranost, kad je već tako, neka samo bude sretan, a ona će se sama nositi sa svojim emocijama. Podnošljive su joj sada kada ih je priznala samoj sebi i prihvatila. Može podnijeti i da joj nisu uzvraćene. Sve bi razbio oko sebe! Kako ništa ne razumije? Da ju je pustio samo korak bliže sebi ne bi više mogao vladati svojim postupcima, a od pomisli na posljedice mu se ledila krv u žilama. Ne bi im dozvolili da budu sretni, nikada; ne samo drugi, već ni oni sami. Morao je unatoč boli biti bar toliko pošten prema njoj i priznati da je očito i ona toga bila svjesna. Težnja da obuzda emocije skupo ju je koštala. Iako je u njenoj patnji tražio zadovoljštinu za sebe, nije se usudio ni pomisliti koliko su istinite bile riječi kojima ju je opisivala. Sigurno je malo pretjerivala u svojoj zaljubljenosti. Tu se mišlju uvijek zaustavljao...
U zaboravu nestade povrijeđenost ustupajući mjesto samoći oslobođenoj turobnosti, očaja i kontinuirane patnje. Odjednom mir pristiže, bez beskonačnih upita i uzaludnih nadanja. Sve je jasno: sama je. I napokon, to je dobro... Ponovno doživljava prirodu, raduje se suncu, kišnim kapima na licu, dječjem smijehu. Ponovno blista osjećajući treptaj u grudima. Nakon svega-živa je! Samo praznim rukama možemo zahvatiti nešto novo-shvati nakon što presta nijemi vapaj za njim, neostvarenim snovima, srećom.
Uvijek je znala da sreća postoji; osjećala ju je. On joj je rekao da sreća ne postoji jer je u prirodi čovjeka da želi ono što nema. Ako je doista vjerovao u to što je govorio bilo je to jer ga je strah paralizirao da sreću ugrabi. Više je njega žalila zbog tog nego sebe, njihovu izgubljenu ljubav. U tom se ogleda sav njihov nesklad, besmisao njenog truda da mu pokaže svu ljubav koju je u njoj probudio, njegovog da joj se odupre nadljudskim snagama istovremeno žudeći za njom silno. Za nju su prepreke izazovi koje će rušiti bez oklijevanja, za njega nepremostivi jazovi, zidovi koje sam neprestano i bolno podiže.
- Verzija za štampanje
- Pošaljite putem E-maila
- Upišite komentar
- Sacuvajte u favorite (za clanove)
Komentari
Trenutno nema upisanih komentara.