Početak
Vaše pričeZrnca o djedu
Zrnca o djedu
Autor: Kal_El
Kategorija: Vaše priče
Objavljeno: 28-12-2008 u 15:54
Broj citanja: 1588
Broj aplauza: 62 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)
Djed je bio izuzetno karizmatična ličnost. Pored nesvakidašnje fizičke ljepote, umijeća pripovijedanja, krasnog melodičnog glasa, nadasve ga je krasio vrlo visoki intelekt. Često je govorio da je život najbolja škola u čemu je bio u pravu kao i u mnogim drugim stvarima. Pročitao je mnoštvo knjiga, ali ona koja bi bila napisana po uzoru na njegov život nadmašila bi sve. Rođen u siromaštvu, završio je četiri razreda osnovne škole, te kovački zanat, a čitanje je bilo njegova strast. Tko bi ušao s njim u kojekakve polemike brzo i vješto bi bio poražen njegovim znanjem i dubokim poimanjem svega i svačega. S druge strane zvučalo bi nevjerojatno kad bi rekao o rijetkim temama da se s njima nije susretao i da ne bi o njima, pogotovo stoga što je bilo gotovo sigurno da nema teme o kojoj ne zna bar po nešto. Ono što je govorio bilo je tako dobro odmjereno i sročeno da se na to nije nešto značajno moglo dodati. Njegova pripovijedanja bila su takva da su ostavljala bez riječi i u oduševljenju i učenjake i svjetske ljude koji su nerijetko dolazili u našu kuću, da bi se iznova vraćali dovodeći nove znatiželjnike. Ljudi su naprosto neobjašnjivo obožavali njegovo društvo, pa i njega.
Tako je jednom djed završio na operaciji oka, koja je bila rutinska i nije zahtijevala duži boravak u bolnici. Vijest o njegovom odlasku u bolnicu brzo se proširila i odmah po njegovu povratku kući krenule su posjete. Trajalo je to tjednima, pa i mjesecima, te je mama rekla da joj je već dosadilo to paradiranje gostiju i čudila se njihovom mnoštvu. Nikada se nije spominjala djedova popularnost, iako se podrazumijevala. Zapravo, do tad nismo bili svjesni njene raširenosti.
Njegovo prisustvo nam je bilo uobičajeno, pa nismo imali objektivnu predodžbu o njegovom utjecaju na druge ljude. Nerijetko smo se okupljali na obiteljskim slavljima i kad bi pjesma potekla, uživali u djedovom melodičnom glasu. A tek kad bi dohvatio svoje omiljene gusle i pokazao svoje umijeće na njima usklađeno s glasom, divljenju nije bilo kraja. Zamisliti samo možete kako su onda izgledala naša druženja.
Ovo je život, djeco moja, sve drugo je ništa. Zapamtite to i ovjekovječite za buduća vremena, govorio bi djed u takvim prilikama. Znala je mudra starina šta govori. Za to je vrijedilo živjeti.
Rekla bih da je djed bio um naše familije, a baka njena duša. Ne da se ne bi moglo reći i obrnuto.
- Verzija za štampanje
- Pošaljite putem E-maila
- Upišite komentar
- Sacuvajte u favorite (za clanove)
Komentari
Trenutno nema upisanih komentara.