Previranja

Autor: navi70
Kategorija: Vaša razmišljanja
Objavljeno: 15-11-2008 u 18:03
Broj čitanja: 224

Strah pred nepoznatim osjećajima, strah od neuzvraćene ljubavi, strah pred životom općenito...?!

Nikada nije, jer nije bilo suđeno, dotaknuo ono mjesto u dnu njene duše kojim je vladao, osim u trenutku euforije dok se njen pogled kao topli slap stapao s njegovim, žareći cijelo njegovo tijelo, i prodirao na mjesta za koja je mislio da su potpuno nedostupna. Iako mu se taj doživljaj ponavljao i palio mu utrobu, nije ga shvaćao drugačije od vlastite čežnje i zablude. Sve je omalovažavao osim pomisli na njeno tijelo, dodir koji ga u samoći ohrabruje da se nada da i on na nju tako djeluje. Pa onda bijes i prijezir. Kao da je ona svemu bila kriva. Kako se samo vješto pretvarala. Nikad nije pridavala značaj njegovoj muškosti, a gleda je kako ju žari svojom maštom. Kad bi samo znala da ne bi mogao živjeti bez samoće u kojoj je posjeduje. Tad je bila samo njegova i više ničija nije mogla biti. Nikad joj to ne bi priznao, nikad joj ne bi mogao pružiti to što od njega očekuje. Govorila mu je o ljubavi. Ljubav je bila njen život, kao i riječi. Njemu riječi nisu ništa značile, a ljubav nije upoznao na način na koji mu je ona predstavljala. Daljina koja ih je dijelila za njega je značila sigurnost da ga neće ostaviti, da ništa od njega neće tražiti, a da uvijek može u njoj uživati. Mrvice koje joj je ukrao izluđivale su ga žudnjom. S prijezirom je gledao na tu njenu iskrenost i potrebu za njegovom blizinom. Snove koje je spominjala, nije htio za njih čuti. To je samo percepcija ljudskog uma. Nije se njima htio za nju vezati i da je mogao odavno bi otišao što dalje, samo da izbjegne mogućnost da ju sretne. Ona je otvarala sva vrata pred njim, najskrivenije kutke, a on je samo brže odlazio, bježao, nazirući u svakom njenom pokušaju zamku. Namjerno je omalovažavao njene izljeve osjećaja, vrijeđao bezobzirnošću svaki djelić njene duše iz puke nesigurnosti. Bolje da joj okreće leđa kad god mu da priliku, a davala mu je stalno, nego da ih ona njemu samo jednom okrene. U jedno je bio siguran, ona nikad neće odustati od njega jer joj je lukavo pokazao svoje bludne misli, a onda se okrenuo kao da im ne pridaje nikakav značaj. One su bile samo njegova mašta, mogao je njima vladati. Nije morao isčekivati njene dokaze ljubavi dok ga je istovremeno trgala sumnja. Nije se mogao oduprijeti osjećaju da ju je nemoguće potpuno posjedovati, da ona pripada samo sebi i svojoj percepciji života. Nije mogla biti ničija ljubavnica. Ta ju je misao vrijeđala. U mašti s njim bila je iz svojih dubokih uvjerenja, zbog osjećaja koji su joj bili svetinja. Njene su mu riječi bile bliske kao život, ali nevjerica mu nije dala da u njima uživa. Kad bi im dao da zažive, više ne bi mogao udahnuti bez njene blizine, više nikad ne bi bio svoj. Brisao je iz sjećanja njen lik, oči koje ga prožimaju pogledom iznutra i tu vječitu tugu i ozbiljnost.
Shvaćala je nemogućnost njihove veze, ali je nije htjela priznati. Rađe je govorila o nevažnim stvarima i puštala da vrijeme teče u njegovoj blizini. Već je bila izvan tog trena, znajući da u sljedećem predstoji borba sa stvarnošću gdje njega nema, gdje gordo od nje odvraća pogled i odlazi, kao da se ni ne sjeća da je do maločas milovao glasom kojeg je toliko voljela. Znala je da mu nitko neće moći pružiti ono što mu ona pruža, bilo bi nevjerojatno, a nije htjela zarobiti njegovu slobodu i vezati ga. Uvijek je mučilo to što mu ne bi mogla ispuniti život stvarima koje je ona već iskusila, nije ih mogla uskratiti njegovim mladim godinama. On je bio uvijek isti i najodbojnija joj je bila ta njegova hladnokrvnost, tobožnji nemar. Najrađe bi da ga više nikad ne vidi, ali ta misao je bila samo zraka. Već je osjećala oštricu kojom je probada i odbijala je od sebe i prije nego bi se uspjela formirati. Ni samoj sebi nikad nije pripadala koliko njemu, a kamoli nekom drugom.

Komentari

Trenutno nema upisanih komentara.

Upis komentara

Potpišite se kao:



Vaša razmišljanja :: Gore