Agonija ili...?

Autor: navi70
Kategorija: Vaša razmišljanja
Objavljeno: 09-11-2008 u 15:25
Broj čitanja: 191

Sputavanje emocija može doista dovesti u vrlo komfuzno stanje, nesklad sa samim sobom. Kako iz takvog stanja uopće izaći, kako izaći jači, bolji, oplemenjen...? Kako se uskladiti?

...Pitam se kako nešto tako sveto može umrijeti? Odgovora nema, a smrt je sasvim izvjesna. Više ništa mi ga ne može vratiti, a ja moram živjeti dalje. Znam da će me tuga uvijek iznova slamati, ali izbora nema. Čini mi se da je prošlo puno vremena, a kad promotrim stvarnost, shvatim da i nije tako. Čekam još da dosegnem vrhunac patnje u nadi da će nakon toga sve jenjavati, da će sve biti lakše. Grčim se, trpim, osluškujem i ostanem svaki put zapanjena i prestravljena njenom silinom i postojanošću koja me ne ostavlja. Pokušavam se prilagoditi, ako je to uopće moguće. Moram, jer nužno je. Kako izmiriti nužno i nemoguće? Lovim kolotečinu. Mislim, odbacila sam teret, tako je lakše. A on je tu, teži nego ikad. Lomim se pod njim i oko njega. Nestajem i vraćam se na tren, kao bljesak munje i opet nestajem. Nadam se da će u nepostojanju sve isčeznuti kao i nužnost odricanja onog što mi čini smisao života. Nestati će ta nesnosna bol. Nastojim stvoriti iluziju o beznačajnosti, podcijeniti taj sudbonosni trenutak koji me zgromio, zaboraviti ždrijelo koje me gotovo progutalo i povuklo u svijet gdje smo bili ili ćemo biti mi, tako stvarni poput onog što jest. To što jest na tren je izblijedjelo pod bljeskom te paralelne stvarnosti. Otkud moćna sila u meni koja me tako dugo održavala u međuprostoru u želji da pripadam i jednom i drugom vremenu? Je li to bolno odvajanje od davno zaboravljene prošlosti, a opet od nečeg svog, voljenog i bliskog? Još osjećam ekstazu tog trenutka, a  ne nalazim njegovu svrhu ako je samo trag iz prošlosti, jer mi sjećanje na njega razdire um. To je trenutak prepoznavanja i erupcija sreće koja vam silinom nanosi bol i muti razum, odvodeći u drugu dimenziju. Poželite da vas taj vrtlog proguta bez obzira na posljedice, da je još jednom proživite, ako je prošlost. Nagovještaj li je budućnosti (da bar!), tada treba sve zaboraviti i uživati u životu beskrajno. Sreća sama dolazi.

Komentari

Trenutno nema upisanih komentara.

Upis komentara

Potpišite se kao:



Vaša razmišljanja :: Gore