Početak
Vaša razmišljanja
Agonija ili...?
Agonija ili...?
Autor: Kal_El
Kategorija: Vaša razmišljanja
Objavljeno: 09-11-2008 u 15:25
Broj čitanja: 630
Broj aplauza: 35 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)
Sputavanje emocija može doista dovesti u vrlo komfuzno stanje, nesklad sa samim sobom. Kako se pomiriti sa nemogućnostima?
...Pitam se kako nešto tako sveto može umrijeti? Odgovora nema, a smrt je sasvim izvjesna. Više ništa mi ga ne može vratiti, a ja moram živjeti dalje. Znam da će me tuga uvijek iznova slamati, ali izbora nema. Čini mi se da je prošlo puno vremena, a kad promotrim stvarnost, shvatim da i nije tako. Čekam još da dosegnem vrhunac patnje u nadi da će nakon toga sve jenjavati, da će sve biti lakše. Grčim se, trpim, osluškujem i ostanem svaki put zapanjena i prestravljena njenom silinom i postojanošću koja me ne ostavlja. Pokušavam se prilagoditi, ako je to uopće moguće. Moram, jer nužno je. Kako izmiriti nužno i nemoguće? Lovim kolotečinu. Mislim, odbacila sam teret, tako je lakše. A on je tu, teži nego ikad. Lomim se pod njim i oko njega. Nestajem i vraćam se na tren, kao bljesak munje i opet nestajem. Nadam se da će u nepostojanju sve isčeznuti kao i nužnost odricanja onog što mi čini smisao života. Nestati će ta nesnosna bol. Nastojim stvoriti iluziju o beznačajnosti, podcijeniti taj sudbonosni trenutak koji me zgromio, zaboraviti ždrijelo koje me gotovo progutalo i povuklo u svijet gdje smo bili ili ćemo biti mi, tako stvarni poput onog što jest. To što jest na tren je izblijedjelo pod bljeskom te paralelne stvarnosti. Otkud moćna sila u meni koja me tako dugo održavala u međuprostoru u želji da pripadam i jednom i drugom vremenu? Je li to bolno odvajanje od davno zaboravljene prošlosti, a opet od nečeg svog, voljenog i bliskog? Još osjećam ekstazu tog trenutka, a ne nalazim njegovu svrhu ako je samo trag iz prošlosti, jer mi sjećanje na njega razdire um. To je trenutak prepoznavanja i erupcija sreće koja vam silinom nanosi bol i muti razum, odvodeći u drugu dimenziju. Poželite da vas taj vrtlog proguta bez obzira na posljedice, da je još jednom proživite, ako je prošlost. Nagovještaj li je budućnosti (da bar!), tada treba sve zaboraviti i uživati u životu beskrajno. Sreća sama dolazi.
- Verzija za štampanje
- Pošaljite putem E-maila
- Upišite komentar
- Sačuvajte u favorite (za članove)
Komentari
Trenutno nema upisanih komentara.