Etna
Autor: Kal_El
Kategorija: Vaše priče
Objavljeno: 08-11-2008 u 18:16
Broj citanja: 628
Broj aplauza: 52 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)
...Znao je da je ona za njega savršena, ali nije vjerovao da njegova može biti. Gledao je i patio, znajući da takve dvije ne postoje, da ni sličnu neće lako sresti, pa ni u nekom drugom životu. Osjećao je da ga voli; on je bio njena beba. Pružala mu je pregršt pažnje i smijala se svakom njegovom pokušaju da se predstavi kao muškarac. Prezirao je to njeno neshvaćanje. Kako ne vidi da ju obožava kao boginju?! Odbacivao je njenu majčinsku ljubav, gurao je od sebe, bježao, a kad bi osjetio da ga pušta da ode, prestravljeno bi jurio natrag u njeno toplo okrilje, poraženo shvaćajući da ona nikad nije ozbiljno ni pomislila da on stvarno odlazi. A onda bi mu opet zaprijetila opasnost da se utopi u njenim očima, da ga potpuno razgoliti njen topli osmijeh, da sruši sve njegove barijere koje je tako mučno gradio. Gdje su samo nestajale u trenu? Kakvu to strašnu moć ona ima u toj svojoj blagosti? Krao je mrvice sreće iz njenog pogleda, osmijeha, iz njenog postojanja. Međutim te mrvice su produbljivale njegovu tugu, hranile njegovu bol. Svaki novi pogled prijetio je da mu pomuti razum, da ga potpuno obeznani, da potpuno izbriše tu strašnu činjenicu da nije njegova. Ponavljao bi tada, poslije tuge dolazi mudrost, poslije tuge dolazi mudrost... Njegov um je bio potpuno opčinjen i više mjesta nije bilo ničemu osim njenog lika. S njim je zaspivao, snivao ga i s njim se budio. Nije to više mogao podnijeti. Razum mu je bio pomućen. Napravit će neko zlo iz očaja, a ona će ga prezreti i nestati će sva njena ljubav za njega. Zadnji tren je da to spriječi, zbog njene sreće, zbog svog spasa. Otišao je u pustinjake, srušio je sve mostove i puteve do nje. Mogao ju je zamisliti kako stoji u svojoj blaženosti, ruku raširenih u isčekivanju da joj se vrati. Želio je to više nego ikad, ali puta više nije bilo. Tuga mu je razdirala um, a on je čekao da dođe mudrost. Živio je sam...s njom... Ona je bila njegova duša, bez nje ne bi mogao ni živjeti ni umrijeti...
- Verzija za štampanje
- Pošaljite putem E-maila
- Upišite komentar
- Sacuvajte u favorite (za clanove)
Komentari
- Anoniman
"Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
24-02-2009 17:03