Početak
Vaša poezijaMiris ljubavi
Miris ljubavi
Autor: Zal Kopp
Kategorija: Vaša poezija
Objavljeno: 26-12-2006 u 20:53
Broj citanja: 1047
Broj aplauza: 41 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)
Zamišljam da tražim raskoš cvijeta u beskraju noći,
pa me misao odvodi na kraj pravca svjetlosti,
gdje nalik nejaku leptiru iznad mraka izvodim let
i usavršavam svoje putovanje putenim snovima.
Pogledaj sada ovo, budan nasred suhog dana stojim,
nešto iz mog tijela tjera jecaj i nikoga ne zovem,
stavljam na usne suzu i plač nagriza boju lica,
tuga mi se poput koštice u grlu igra osjećajima.
Zamišljam svoj hod muškarca kako se tvojim bićem širi,
činim sve da oskudne godine odjednom nadoknadim.
Pustinje sklanjam, a rijetkim oazama donosim više vode,
nebom se moje oči slade i mjesto u srcu čistim.
Dopusti mi da isklijam iz tebe i jabuku ljubavi ti dam,
kao dobra stara navika krasiti ću ljepotu kojom sjajiš,
posjećivati ugasle tokove, nicati njihovim izvorima
i krvotokom nagovještavati plavu boju dubokog svemira.
Zamišljam da nigdje kao u tebi neću mjesečinu ubrati,
glazbom tvoje kose harmoniju svog tijela uljepšati
i neću jezik zemlje bolje razumjeti u govoru kiše,
jer samo sa mene uvijek silaziš zrela i vječno žensko.
Iskoristiti ću naviku mora i tiho ukrasti vještinu oluje,
donijeti mir ravnice po kojem vjetrovi urezuju brazde,
brojnim prstima kretati se sazviježđem milog tijela
i raskošnim dodirima tvoja bedra ovjenčati strastima.
Ako zamislim sad sve to, u meni pticu, a u tebi nebo,
pjesmu što odjekuje šupljinom nekadašnjih kaveza
i slobodu kako se zrcali našim dvjema sretnim dušama,
postati ću beskonačni miris ljubavi tvog vremena.
- Verzija za štampanje
- Pošaljite putem E-maila
- Upišite komentar
- Sacuvajte u favorite (za clanove)
Komentari
Trenutno nema upisanih komentara.