Početak
Vaše pričeMislim da mislim
Mislim da mislim
Autor: Morana
Kategorija: Vaše priče
Objavljeno: 17-10-2006 u 22:02
Broj citanja: 1221
Broj aplauza: 37 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)
Zagrlila me je čvrsto... rekla: pa, sva se treseš.
Zajecala sam
Molim te pusti me, prije ću se srediti.
Rekla je: "Ti si ovdje da se isplačeš, ispušeš, pronađeš sebe. Sredila si se vani!" Što je čovjek radio?
Kako je težak bio... bilo mi je dosta. To traje mjesecima. Svjesna sam. Još jednom sam pokušala.
- Kako?
- Misli misle, a ja uživam.
- Jel' pali?
- O, da. Energija se istog momenta spusti.
- Da te pitam. Jel' ta afirmacija uistinu toliko jaka, nekolicina se uvrijedila.
- Da, naravno. To je jako visoka frekvencija, zar se čudiš da su oni s niskom ugroženi. To im je potpuno novo, nerazumljivo... strah! Al' što si poslije napravila?
- Pukla sam k'o kokica!
- Kako se sad osjećaš?
- Kako sam rekla i njemu: ne mogu se nositi s tim.
- I šta ćeš s tim?
- Nisam svjesna...
- Toga ti kod učitelja nema!
- Ali, kako... Samo da prestane!
- Tko? Ti ili oni...
- Ja.
- Jesi li sigurna?
- Ne, ego.
- Truješ se smećem, hraniš se smećem, a onda koristiš sve duhovne tehnike da se očistiš, da bi mogla probavljati novo smeće. Zvat ću te smetlar! Tebe. Zašto to činiš? Prestani.
- Svjesna sam i dosta mi je... ali kako?
- Tako da jednostavno to prestaneš raditi!
Da, sjetih se Razgovora s Bogom:
Neal: Kako mogu prestati s time?
Bog: Tako da to prestaneš činiti.
Neal: Želio bih da je tako
Bog: Bit će tako, jer to što želiš je Moja zapovijed... Bit će tako...osim ako ne bude.
Neal: Oh, čovječe. Moramo li se ovako igrati?
Bog: Ne, ali ti si za sada odlučio tako živjeti svoj život. Ti stalno mijenjaš mišljenje. Život je stalni proces stvaranja. Ti svoju stvarnost stvaraš svake minute.Odluka koju danas doneseš nije uvijek ono što bi izabrao sutra. Ali evo ti tajne svakog Majstora Učitelja: stalno izabiri isto.
Neal: Stalno iznova? Nije li jedanput dovoljno?
Bog: Uvijek, iznova sve dok se tvoja volja ne pokaže u tvojoj stvarnosti. Nekima su za to potrebne godine, nekima mjeseci, drugima tjedni. Onima koji se približavaju majstorstvu potrebni su dani, sati, čak minute. Majstorima je stvaranje trenutačno.
Možeš reći da si na putu ovladavanja majstorstvom kad vidiš da se jaz između tvojih htijenja i iskustva zatvara...
knjiga 2, str. 22,23
- Misli čovjek ili Svjetlost?
Zanima čovjeka ili Svjetlost?
Pita čovjek ili Svjetlost?
Analizira čovjek ili Svjetlost?
Jel' "ono" imalo za svrhu isprovocirati te, povrijediti?
- Je!
- Što si napravila?
- Pukla k'o kokica.
- Jel' to bio čovjek ili Svjetlost?
- Čovjek. Ego.
- Jel' to imalo veze s tobom?
- Ne!
- Tko okrivljuje, analizira, napada, ima problem sa sobom, nikako ne s tobom.
Čime si ti koga izazvala? Svjetlošću? O čemu pišeš? O čovjeku?
Kad si već odlučila biti čovjekom, ponovno, zašto bar nisi u tome uživala?
- To nisam bila ja. Svaki put se zakačim. Kako da prestanem?
- Mislim da mislim! Mislim da mislim! To nisi bila ti, to su misli, to je ego.
- Ali, stvarno, šta ću s tim, kako?
- To učitelj ne pita. Ne kompliciraj, stvari su uvijek jednostavne. Tko postavlja takva pitanja? Čovjek ili Svjetlost? Jel' bi ti bilo lakše kada bi razumjela, znala zašto netko čini ono što čini?
- Hmm... ne! Opet bi se pitala zašto? Kako?
- Onda? Što ćeš s tim? Ponovi: mislim da mislim!
- Mislim da mislim.
- O čemu sada misliš?
- O ničemu, prazno, nula. Razdvojeno od misli.
- Da, to je to... Ok. Šta ćeš dalje?
- Kako to misliš? Sama sam odgovorila: tako kako sam te pitala...
Ali šta?
- Ovako, hoće li ti biti lakše ako sve ostaviš, okreneš se i odeš?
- Uh...
- Jesi ti svjesna da od samog početka jedino o čemu pričaš je upravo "to"... jedino o kome pričaš je "on"...
- Hm da, u pravu si. Ali...
- Što imaju drugi a nema on?
- Jedino... hmm, nema GARD...
- Hoćeš reći "pozu". A tko ima pozu? Siguran i svoj? Daj se odluči! Hoćeš sigurnog ili pozera? Šta želiš? Jesi li svjesna da opisuješ nešto čega nema? Sigurni pozer! Takvog ti nema! Jel' ima to što želiš?
- Da.
- Što?
- Sigurnost, pažnju, strpljenje, poštovanje...
- I opet si nezadovoljna. Kako bi se osjećala kad bi ostala bez svega?
- Nebi.
- Šta nebi?
- Nebi se osjećala!
- Tražila si Univerzum, dao ti je. Ili ćeš uzeti cijeli paket ili isti u kompletu ostaviti.
- Ali... ja bi uzela, ali kako?
- Čekaj idemo redom, doći ćemo do kako. Prvo da vidimo jesi li sigurna? Zašto primaš? Zašto bi zadržala cijeli paket koji sadrži i ono što ti se ne sviđa?
- Pa... fini mi je...
- Konkretnije!
- Mucast, onako znaš, mmm...
- A da? Ma nemoj! Ne bih ti vjerovala da si drugačije odgovorila. Tvoj jedini problem su tvoje misli.
- Moj jedini problem su moje misli.
- Pitaj se: koga JA zovem JA?
- Šta sam opet napravila?
- Nisi ništa... samo si bila čovjek! Ne sviđa ti se? Priznaj si i idemo dalje!
Ja ne prosuđujem to što ti zahtijevaš. Ja ne nazivam stvari "dobrima" ili "lošima" (a bilo bi dobro da ni ti to ne radiš). Ti si kreativno biće, načinjeno na sliku i priliku Boga...
Razgovori s Bogom
(knjiga 2, str. 24)
Ja sam Svjetlost koja se pravi da je čovjek.
Nakon godina traganja, uzaludnog lutanja spoznala sam da jedini put kojim želim kročiti je put istine, ljubavi, put duhovnog sazrijevanja...
Iz Svjetlosti u Svjetlost, jer ja jesam vječni izvor Svjetlosti. Svjetlost u meni, Svjetlost oko mene.
Hvala ti, hvala svima.
Svaki korak u mom životu je bitan i igra veliku ulogu u razumijevanju sebe same, na mom duhovnom putu, rastu, putu istine, ljubavi i slobode. Opraštam sebi, oprostila sam svima. Ja sam slobodna i svi su slobodni. Otpuštam vas s ljubavlju!
NAMASTE
- Verzija za štampanje
- Pošaljite putem E-maila
- Upišite komentar
- Sacuvajte u favorite (za clanove)
Komentari
Trenutno nema upisanih komentara.