Čarobna suma

Autor: Daniel
Kategorija: Vaša razmišljanja
Objavljeno: 01-01-1970 u 00:00
Broj citanja: 1001
Broj aplauza: 51 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)

A posebno volim da odem u "svoju" šumu. Tako je zovem jer mi je stvarno pružila mnogo sati svoga društva. Toliko toga sam uvidjeo dok sam šetao tim vijugavim stazama. A kad se sjetim te šume u proljeće, eh. Sve bude zeleno, i svakog momenta kao da očekujem da će neki vilenjak da izleti ili samo proviri iza nekog drveta. Sve je tako drugačije nego zimi.

Moram priznati da mi se ta šuma u proljeće mnogo više sviđa nego zimi. Mada i zima ima svoje draži ali u proljeće kao da se neka magija unese u sve to i dobije neku posebnu draž i neku novi dimenziju. Tada dobijem neki osjećaj kao da sam zaronio u neku bajku.
Nakon što prođem kroz tu šumicu, zastanem pored jedne klupe. I nju zovem moja klupa jer obično tu sjednem nakon hodanja.

Ti momenti mi nekako pruže neku posebnu draž, sav taj prizor koji se može vidjeti sa te klupe. Pogled se pruža na jednu livadu, a u daljini se vidi drveće prepuno zelenih listova koji tako blago zatrepere pri naletima vjetra. I tako sam tu znao sjediti dugo vremena samo puštajući misli da lebde naokolo i igraju se po livadi. Onda osjetim kako mi povjetarac samo pomiluje lice i tada zatvorim oči i samo tako sjedim nepomičan u svom tom svijetu.

Sve je drugačije nego u gradu. Grad ne može dati takve emocije niti imati toliko snage u svom ambijentu. U toj šumici kao da žive neke posebne sile koje se drže van gradova znajući da u gradu nemaju šta da traže, i onda se tako skrivaju po tim neobičnim prirodnim mjestima, znajući da se pravi osjećaji samo tu mogu naći...

Komentari

Upis komentara

Potpišite se kao:



Upišite riječ test ovdje
Ovaj kontrolni tekst je uveden da bi spriječili spam programe da automatski upisuju nepotrebne reklame.

Vaša razmišljanja :: Gore