Početak>Vi o samorazvoju>Misli o dusevnoj boli

Misli o dusevnoj boli

Autor: MAE
Kategorija: Vi o samorazvoju
Objavljeno: 08-03-2006 u 00:51
Broj citanja: 1215
Broj aplauza: 49 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)

Ja bih sada ovdje da iznesem neka misljenja sto se tice osjecaja dusevnog bola i da se nadovezem na temu koju je autor opisao. Moje je misljenje da dusevni bol postoji i uspijeva opstati u nama zahvaljujuci tome sto se mi stalno identifikujemo sa njim misleci da kada osjecamo depresiju da smo mi depresivni, ili kada smo tuzni mi ne kazemo osjecam tugu vec kazemo ja sam tuzan. Zahvaljujuci tome sto smo se identifikovali sa bolom otezali smo umnogome proces izlijecenja od nase boli, jer jedina energija koju zelimo da transformisemo u ova dva slucaja jeste energija depresije i energija tuge dok mi kada smo identifikovani sa njima mi pokusavamo da promijenimo osobu a to je nemoguce i zato je cijeli proces transformacije onemogucen.
Sta uraditi. Kao prvo morali bi da se potrudimo da se od-identifikujemo od naseg loseg osjecaja. Kada se osjecamo lose trebamo prvo da se koncentrisemo na taj osjecaj tako sto cemo ga identifikovati u nasem tijelu i usmjeriti i drzati paznju na njemu.

Sljedeci koraci su:

1. Recite se: JA NISAM OVAJ OSJECAJ (na ovaj nacin se prekida identifikacija sa nasim egom-prekida se povezivanje osobe sa osjecajem)

2. Recite sebi: OVAJ OSJECAJ JE SAMO OSJECAJ U MENI ( ovim korakom se de-identifikacija jos dublje potvrdjuje i zakljucuje)

3.Recite sebi: JA DOPUSTAM SEBI DA PRIHVATIM BILO STA STO OSJECAM SADA U OVOM TRENUTKU (ovim korakom se tom odvojenom osjecaju kao i ostalim osjecajima u nama dopusta da se izraze u svojoj pravoj formi i nama se dopusta da ih napokon dozivimo kao osjecaje za sebe odvojene od naseg ega-i sve to u sadasnjem trenutku)

Ova tri koraka ponavljajte onoliko puta koliko osjecate da vam treba dok ne primjetite da tenzija vezana za osjecaj pocinje da popusta.
Da bi se radilo na sebi potrebno je jako puno upornosti i vremena ,jer se hvatamo u kostac sa svojim osjecajima koji posjeduju odredjenu kolicinu energije oduzete nama i njena transformacija u pozitivnu zivotnu energiju ponovo uzima vremena. Mora se biti jako uporan i vjerovati. Ne treba posustati ako se stvar ne rijesava onom brzinom kojom mi mislimo da treba jer ti zarobljeni negativni osjecaji treba da povrate nama oduzetu energiju.Ponekad to traje dugo vremena cak i kada smo duze vremena radili na njima jer to je kao princip tocka koji se nastavlja okrecati i dalje mada smo ga prekinuli vrtiti dalje. On jos ima ponesto svoje energije okretanja-ali to sa vremenom pocinje da se smiruje i mi postajemo slobodniji za jedna osjecaj.

Arthur Janov je jednom rekao da je neuroza jedna od najpodlijih bolesti danasnjice i to je stvarno istina.Smatra se da je 80 % bolesti direktno ili indirektno povezano sa neurozom.Danas je taj los osjecaj toliko rasirena pojava da na njega nailazimo kod skoro svih koje susrecemo i moze se reci da je mnogo vise pravilo nego izuzetak.Moze se reci da je postalo normalno da se covjek lose osjeca -toliko normalno da su ljudi prihvatili da se lose osjecaju kao da je to nesto urodjeno.

Mi mozemo i moramo da se borimo protiv toga-zbog sebe, zbog svoje familije, i na kraju krajeva zbog cijele ljudske civilizacije, jer je ovo nesto o cemu zavisi nasa buducnost isto kao i nasa sadasnjost.

Osim gore navedenog nacina prilaska problemu dusevne boli postoji jos nacina koje bismo trebali da isprobamo i da radimo kako bismo povecali i uspjeli da transformisemo zatocenu energiju osjecaja. Kao sto znamo-nasa svijest se sastoji od misli, i od osjecaja.Kada zivimo mi smo izlozeni stalnoj kisi informacija koje dolaze do nas vizuelno, i zvucno putem naseg stalnog prozivljavanja razlicitih situacija. Svaka situacija u kojoj se nadjemo ne samo da dolazi do nas kao akcija vec svaki put u nama stvara i reakciju na tu situaciju u vidu nasih misli o tome sto dozivljavamo. Dakle ako dozivljavamo nesto lijepo npr ako nam se smijesi voljena osoba mi tada imamo misli poput-bas sam sretnik. Te misli zatim bivaju dozivljene i tjelesno u vidu raznih osjecaja jer mi smo psiho-fizicka stvorenja. Dakle za osjecaje bi se moglo reci da su otjelotvorene misli.
Svi osjecaji i sve misli koje se dozivljavaju se dozivljavaju u sadasnjosti i jedini nacin nas samih da se sretnemo sa nasim stvarnim ja jeste u sadasnjosti.
Mi dakle moramo da udjemo u tu sadasnjost jer se u njoj krije nase pravo bivstvovanje.Problem zasto ne mozemo da udjemo u tu sadasnjost jeste nas ego koji se toliko poistovjetio sa nasom neurozom da jednostavno poput drugog bica u nama pokusava na sve nacine da nas odvrati od naseg ulaska u tu sadasnjost jer zeli da prezivi na racun naseg dobrog osjecaja i naseg stvarnog ja.
Na koji to nacin ego stalno uspijeva da nas drzi izvan sadasnjosti. pa na taj nacin sto nas stalno baca u proslost ili buducnost.Ego nam servira misli koje nas stalno drze u proslosti ili buducnosti koje zatim radjaju slicne osjecaje, a onda ti osjecaji dalje radjaju misli koje njima odgovaraju tako da se nadjemo u jednom zlom zatvorenom krugu.
Izlazak iz tog kruga jeste da presjecemo tu vezu. To radimo na 2 nacina.
Prvi je posmatranje nasih misli na taj nacin sto posmatramo svoju unutrasnjost-posmatramo svoje misli kako dolaze kroz svijest ne analizirajuci ih jer analizom bismo samo opet otisli u proslost ili buducnost i ego bi ponovo zavladao nama-dakle posmatramo misli i ne damo sansu egu da ih pretoci u osjecaje koji ce se manifestovati u tijelu.
Ovo bi se moglo reci da je prva kapija na kojoj mozemo da zaustavimo ego od napredovanja. Ako propustimo ovu kapiju onda dolazi druga kapija na kojoj to mozemo uciniti a to je posmatranje osjecaja kako je to gore opisano.

Inace moze se reci da postoje 3 kapije kroz koje dusevna bol opominje da nesto nije u redu, a to su dakle:

1. Misaona (misli koje dolaze i kada se ego moze zaustaviti da ne bi pretocio misli u osjecaje)
2. Osjecajna (osjecaji koji nastaju kada misli nisu zaustavljene na prvoj kapiji)
3. Fizicka bolest (treca kapija kada se nakon dugo vremena boravka u organizmu osjecaji pretvaraju u fizicku bolest jer tijelo s vremenom biva oslabljeno i ne moze vise da se bori)

Sto se ovih kapija tice-uvijek se najlakse lijecimo na prvoj i drugoj zato je vazno usmjeriti rad na ove dvije-jer kada se zadje u bolest sve postaje dosta teze.
Za kraj upitajte sebe: Gdje se nalazi moja okolina i dajte odgovor na to pitanje.
Zatim: Gdje se nalazim ja u mojoj okolini i dajte odgovor na ovo pitanje.
Odgovor bi trebao biti uvijek jednak:"Ovdje i sada"

Komentari

Trenutno nema upisanih komentara.

Upis komentara

Potpišite se kao:



Upišite riječ test ovdje
Ovaj kontrolni tekst je uveden da bi spriječili spam programe da automatski upisuju nepotrebne reklame.

Vi o samorazvoju :: Gore