Početak>Put do sreće>Smisao života

Smisao života

Pitanje o smislu života je proganjalo čovječanstvo hiljadama godina. Pa da li uopšte postoji neki odgovor na ovo pitanje?

Ljudi su još od samog postanka čovječanstva pokušavali da nađu odgovor na pitanje šta je smisao života. Pa naravno da je to nešto što nas je proganjalo svih ovih godina jer kako objasniti šta mi radimo na ovoj planeti koja lebdi u nekom prostranstvu koji smo nazvali svemir. A šta je svemir, šta je planeta? Pa sve je to nekako bez smisla, makar za ove naše umove. I iz svega toga možemo izvući milion pitanja na koje možda nikada nećemo naći pravi odgovor. Jer stvarno je ovaj nas život krajnje tajanstven.

U potrazi za smislom života

I tako je čovjek tokom svih ovih godina tragao za nekim logičnim objašnjenjem. Kroz svo to traganje je i pronašao neke stvari koje je smatrao smislom života. A da li je sve to bio pravi odgovor? Pa naravno da je teško prihvatiti ideju da ne znamo ko smo i šta smo jer naš um traži "logična objašnjenja" za sve što se desava oko nas. Pa zar nije čitav ovaj naš život "logičan". Sve što smo napravili sluzi nečemu a ako nešto ne služi ničemu onda je to beskorisno i kao takvo ga većinom odbacujemo. Logično je imati ambicije, želiti uspjeh na poslu, želiti puno novca. Nije logično nemati ambiciju i ne želiti puno novca. Svi oni koji odstupaju od pravila društva su čudni i za njih ćemo reći da su promašili "smisao života". Jer čovjek je takav. On voli da rasuđuje i osuđuje i stvara neke lične ideje o tome kako nešto treba da bude. I ako nije tako onda ne valja. Pa zar to nije tipično ljudski.

Još od samog postanka se čovjek nije puno promjenio. U suštini je ostao isti, egoističan i svojeglav. Koliko samo religija je nastalo kroz koje je čovjek pokušavao da objasni svoj postanak. Prije mnogo godina se vjerovalo da je zemlja ravna i svako ko bi mislio suprotno bio bi proglašavan nevjernikom. Oni koji su uviđali istinu bili su proganjani, zatvarani pa čak i ubijani. Eh, šta je ta ljudska egoističnost u stanju da uradi. A najgore je što je većinom nismo ni svjesni...da, nismo je ni svjesni.

Pa koliko je samo bogova izmišljeno. Jer kako prihvatiti da naš život nema smisla. Ti bogovi su po tim vjerovanjiima stvorili zemlju, upravljali nama i našim postupcima i sve što nam se dešava je pripisivano kao njihova volja. Tako je čovjek bio miran jer, našao je smisao života. U nama kao da postoji nešto što traži da zna ko smo i šta smo. I onda se mora naći neko "logično" objašnjenje koje će nam dati odgovor, pa makar i bio lažan.

Ima mnogo raznih primjera koji ukazuju na ljudske pokušaje objašnjenja smisla života. I svaki od njih je za te ljude koji su vjerovali u to istinit. U suštini niko i ne može reći da li su sve te teorije lažne ili istinite jer niko od nas u suštini ni nema moć da spozna pravu istinu, ako prave istine uopšte ima.

Nema krutih pravila

Mislim da ne postoji objašnjenje koje će nam pojasniti sva čuda ovoga svijeta, dati odgovore na sva naša pitanja, dati smisao svih naših boli i razočarenja. Tako nešto je iluzorno tražiti, makar na ovom stadijumu našeg razvoja. Možda jednog dana i shvatimo i uvidimo ko smo i šta radimo ovdje, a do tada (sigurno nakon mnogo hiljada godina) moramo da se pomirimo sa činjenicom da odgovor na to pitanje nećemo spoznati tokom ovog našeg života.

Mnogi se neće složiti sa ovom tvrdnjom. Svi oni koji vjeruju u svoje bogove, vjernici i predstavnici raznoraznih religija će reći da je to besmisleno. Jer kako živjeti a znati da život nema nekog određenog cilja, da možda nema Boga onakvog kakvim ga mi zamišljamo, sveznajućeg, koji se brine o nama, koji misli na nas, koji cijeni naše molitve.

Većina pravila i vjerovanja su stvorena iz te naše potrebe da pronađemo svoj identitet, svoju ulogu u ovome svijetu. A u suštini su sva ta pravila samo plod čovjekovog uma. Pravi smisao leži u nama i nema neke istine koja je dobra za sve. Svaki čovjek je unikatan za sebe i ne treba da slijedi tuđe puteve nego upravo svoje. Možemo tražiti informaciju, spoznavati neke nove stvari, razgovarati sa drugima, čitati, ali sve to nam samo pomaže da nađemo svoj put, put na kome ćemo se osjećati dobro i zadovoljno. Pronaći taj put nije nimalo lako jer za tako nešto treba uložiti dosta truda i energije. Mnogi možda misle da je to čak nemoguće, ali mi smo čudesna bića i u stanju smo da uradimo mnogo više nego što mislimo da možemo.

Nema prave definicije smisla života, ali ipak...

Stoga ne tražimo previše odgovore na pitanja na koje ne možemo naći odgovor. Ne pitajmo se zašto smo ovdje, ima li svemir kraja, zašto sunce sija. Pokušajmo se ne držati nekih krutih pravila i ubjeđenja, vjerovati u neke sekte koje navodno nude objašnjenja. Jer sve su to samo iluzije i okviri koji nas udaljavaju od nas samih. Niko ne zna šta je smisao svega ovoga, a vjerujem da nekog posebnog smisla i nema. Nije smisao imati, sticati, biti neko i nešto. Treba živjeti slobodno, koračati putem koji nas ispunjava. Svako od nas duboko u sebi zna koji je njegov put. Može se reći da je "smisao" u razvoju svijesti, znači da idemo dalje, da radimo na sebi da bi se bolje osjećali. To je jedini prihvatljivi put jer nam dopušta da živimo bez okvira, potpuno slobodno upravo onako kako to ta neka sila koja je sve ovo stvorila želi.

Stoga, skinimo okvire i krenimo putem "vlastite" sreće. Stvorimo svoj vlastiti smisao jer nekog generalnog nema. Za nekoga će smisao biti da bude muzičar a za nekoga političar. Za nekoga da sjedi i meditira a za nekoga da nauči da pliva. Jer kao što rekoh, nema krutih pravila. U svemu tome zadržimo samo našu ljudskost i ljubav prema sebi i svijetu oko nas.