Početak>Vaše priče>Ne brini, draga

Ne brini, draga

Autor: Kal_El
Kategorija: Vaše priče
Objavljeno: 31-05-2010 u 12:25
Broj citanja: 634
Broj aplauza: 56 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)

Osjećao se moćno mjereći dužinu proteklog vremena s jačinom žudnje koja ga uporno prati. Nagradi se tada šaljući joj dvosmislene signale na koje od nje uvijek dobije nedvosmislen odgovor te se vješto povlači, sit. Previše je obuzet svojim odricanjem, koje smatra velikodušnim, da bi se mučio grižnjom savjesti. Neka svatko sa svojom mukom izlazi na kraj kao i on sam.
Postavio je određena pravila koja su mu pomagala da se drži dalje od nje, a da to može podnositi. Ne vidjeti ju, samo joj se ponekad javiti da se uvjeri da ona doista postoji, da ga nije opčinila sjena. Potom kratko nailazi smiraj.
Rutinski ispija kavu i uvlači dim cigarete. Čudesno je kako mu u životu sve ide lako, a rado bi to mjenjao samo da je sa njom moglo biti drugačije. Ali nije. Smiješne su mu te priče o sreći. Zbog nje je on često neraspoložen, što mu samo potvrđuje njegovu tvrdnju da sreća ne postoji, samo trenutno zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. Jer, u prirodi čovjeka je da želi ono što nema. Zašto mu je onda svako razmišljanje sve bolnije?
Odluči se prošetati ne bi li mu dodir sunčevih zraka ublažio čežnju i nostalgiju. Kako mu je samo zapletena u mislima. Poimajući to osjeća se kao ovisnik. Utom podiže pogled i zastade osupnut. Sav mu trud netragom nestade dok se ona pred njim smješi pomalo tužno. Od njene pojave sva mu nutrina zadrhti. Kao da je iznenada izišao na svjetlo pa mu se oči još privikavaju, a izmaklo tlo pomalo se vraća pod noge.
-Rekla sam ti da ćemo se sresti.
Glas joj čudno treperi, dok mu se primiče, sasvim blizu. Što to ona radi? Potpuno je zbunjen. Dodirujući mu dlanom lice rastapa sav njegov otpor. Bože, kako je samo mila, a on bespomoćan osjećajući njeno tijelo uz svoje. Ruke mu se same oviju oko nje. Vrijeme stoji zarobljeno u zagrljaju.
-Nemoj više dozvoliti da plačem, nikad više nemoj dozvoliti.
Preklinje ga pogledom, a on nijem. Suze prijete da mu se otmu ispod trepavica, a ima se potrebu smijati, smijati... Bježeći od odredišta sve ga je više bližio sebi, ni ne znajući da to čini. Sve mu se, baš sve mu se razbistrilo. Bio je razuman, a ona je ta koja uvijek govori srcem. U tome je ćutio njenu snagu. Sad shvaća koliko je bila u pravu kada je govorila da će se desiti ono što se mora desiti.
Srce ne treba kontrolirati, sputavati, treba ga slijediti, promislio je, a naglas blago izgovorio:
-Ne brini, draga. Ne brini.

Komentari

Upis komentara

Potpišite se kao:



Upišite riječ test ovdje
Ovaj kontrolni tekst je uveden da bi spriječili spam programe da automatski upisuju nepotrebne reklame.

Vaše priče :: Gore