Početak
Vaša poezijaZrelost natopljena strašću
Zrelost natopljena strašću
Autor: zalkopp
Kategorija: Vaša poezija
Objavljeno: 10-01-2010 u 17:19
Broj čitanja: 398
Broj aplauza: 26 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)
Visina u meni neprekidno svijetli,
i sve jače sjaji pjesma u nastajanju;
priznajem, oči tvoje toliko volim,
pjevam im o beskrajnom obliku sna,
jer jednom kad sam potajno nestao
nepopustljiva daljina me ponijela,
ali bijah gord, i ti postade moj osmjeh,
naslikah te iskreno po zidovima lica,
izgradih od tebe sadržaj svog bića,
i ne škrto, mila, već te u pravoj mjeri
razvukoh u nepregled cvjetnih usana,
pod topli svod zasadih sa suncem
i tako posijah u godine i njihovo doba,
dok istovremeno, na periferiji otkucaja,
tiho niknuše zvijezde naših zagrljaja,
i u moje pjevanje za čas nagrnu ptice,
a požudom raščešljanih uzdaha prstiju
na tvojim grudima namirih nutrinu
i moja duša sjedne u krilo tvoje duše.
Pustimo duše, neka dišu bojama šapta,
idemo na stranu noći, na rubove tame,
tamo ljubavnici postaju obris mjesečine,
i vječno je njihovo trajanje pod kišom,
a beskrajna zrelost natopljena strašću
otvara prolaz kroz neviđene osjećaje,
svakim dodirom prerasta vrijeme šutnje,
svaki je trenutak beskrajna jeka čežnje,
i vatra što neprestano pokreće snagu
otkriva pravac i plam uzavrelog srca,
tu obitavaju svi putovi naše nježnosti,
tu se nadamo, imamo i zaista žudimo,
tu zapravo jesmo već otkad zauvijek;
tvoji su poljupci u mojim zagrljajima,
moji su osmjesi u tvojim milovanjima,
i dodirujemo se sa svih se strana svjetlom,
zato možemo nebo pomaknuti pogledom,
i u bilo koje doba zauzeti cijeli svemir,
jer ne pripadamo sudbini, već ona nama.
Zal Kopp
- Verzija za štampanje
- Pošaljite putem E-maila
- Upišite komentar
- Sačuvajte u favorite (za članove)
Komentari
- Medinea
Predivna pjesma.
10-01-2010 u 23:13