Početak
Vaša poezija
Portret naše ljubavi
Portret naše ljubavi
Autor: zalkopp
Kategorija: Vaša poezija
Objavljeno: 02-01-2010 u 13:49
Broj čitanja: 241
Broj aplauza: 10 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)
Zašto uvijek spominjem ljubav?
Pa kad nebom vladaju tvoje kose
ptice više nisu iza rešetaka,
a u mojoj duši odvija se predstava.
To stidljivo pupanje u zvijezdama,
i mekana bjelina tvojih zubi
ocrtava osmjeh cijelim zrakom,
i napokon, prema zakonu vjerojatnosti,
srećemo se na polovima svemira,
ti od pojasa naniže u mom vrtlogu,
ja rascvjetan tvojom nježnošću.
Reći ću ti sada, nudim ti prisutnost
i posred postelje srebrne dlanove,
nudim ti kupanje u jezeru uzdaha,
i bukete noćnih otkucaja moga srca.
Ostani zauvijek u mojoj duši,
raširimo se pogledom vještih ruku,
crtajmo zajedno portret naše ljubavi,
i požudnim usnama slažimo boje,
potpuno slobodni, zanjihani i vrući,
prstima ispunimo vrelinu noćnog platna
na koje sjeda beskrajna naša koža.
Trebaju nam proljeće i ljeto, jesen i zima,
sva godišnja doba i njihovo sjeme,
miris vrtova i kidanje riječnog leda,
debeli zidovi hlada i prozirne večeri,
trebamo šetnje uz rijeku i parkove snene,
hrastove krošnje iznad crvenih krovova,
semafore na raskrižju prometnih ulica,
i nemirna svjetla što po izlozima skaču.
Imamo smjelost zagrljenih tijela,
strast koja zanosom gleda pravo u oči,
blizinu što se u našim čulima smiješi,
i male intimnosti pripadaju samo nama.
Imamo mjesečevu put i pejzaž dodira,
glas krvi u crvenim predjelima vena,
i modra strujanja slatkih milovanja
pod kojima skupljamo ljubavne obrise.
Možemo i hoćemo, prvo; sloj po sloj,
nečujno pokretima nanesimo svjetlo,
a zatim kroz žubor vode, kap po kap,
izvijmo se okupani gibanjem tišine.
Na kraju, nit po nit, natopljeni dugom,
dišimo na plavetnim obroncima visina,
i danas iz dalekog jučer za bogato sutra,
skicirajmo pitku raskošnost voljenja
kao čistu misao ljubavi u našem srcu.
Zal Kopp
- Verzija za štampanje
- Pošaljite putem E-maila
- Upišite komentar
- Sačuvajte u favorite (za članove)
Komentari
- Anoniman
Koppe što uvije spominješ ljubav, i sam si svjestan da je nemaš ni za koga sve što pišeš je samo tvoja mašta. U stvarnosti tebe nikada ljubav nije ni zanimala zanimali su te novci, pa ujedno da te pitam kada ceš da vratiš Njoj stvari , pisala ti je njamnje 100 mailova i sve je ostalo na obećanju da češ joj vratiit i najmanju sitnicu koja je ostala kod tebe u stanu, međutim to se nikada nije desilo jer joj ništa nisi vratio, pa kako bi i vratio kuhinja ti je neophodna koju je ona kupila a ostale stvarčice također.
Kada ćeš da vratiš i bivšoj ženi stvari. Što bi ti da ti nije bilo njih dve, i dalje bi živio u bijedi u onoj štali od stana, Upitaj se ko si?
Prevarant i lopov koji se rasipa abecedom tražeći novu žrtvu. Znam nisi još puno toga napravio, ali nova žrtva je tu koja će da napravi mnogo toga zatim češ je odsloviti,a njene stvari prisvojiti kao što si prisvojio od dve prethodne. Što radiš sa njihovim osobnim stvarima hoću reći odjećom obućom i ostalim ličnim stvarima, Razumijem da ti postelja treba, da ne bi spavao na podu, razumijem i da ti kuhinja treba koju nikada nisi poslao prethodnici koja je bila tvoja velika ljubav dok je nisi iskoristio do maximuma.
Srami se čovječe tih svojih riječi koje pišeš jer su same laži.
02-02-2010 u 09:56